Kako djeca uče?

Istraživanja su u posljednjih pedeset godina iz korijena promijenili način na koji učitelji i naučnici razumiju kognitivne sposobnosti mlađe djece. Sada je sveopće prihvaćeno mišljenje da djeca predškolske dobi imaju dobro razvijene teorije o prirodnom i društvenom svijetu te da su čak i u vrlo ranoj dobi sposobni donositi kompleksne i naučne zaključke. Najvažnije od svega je činjenica da su djeca vrlo aktivno i prirodno zainteresirani za nauku i kada imaju potporu odraslih, vrlo rado istražuju, eksperimentišu i uče o prirodnom i društvenom svijetu oko sebe.

Djeca uče poput naučnika na mnoge načine. Istraživanja pokazuju da se može pronaći osam praksi koje se podudaraju s načinom učenja djeteta.

Pitanje pitanja i definiranje problema
Razvijanje i korištenje modela
Planiranje i izvođenje istraživanja
Analiziranje i tumačenje podataka
Korištenje matematike i računalnog razmišljanja
Osmišljavanje objašnjenja i rješenja problema
Suočavanje s argumentiranom raspravom
Skupljanje, evaluacija i prenošenje informacija

Istraživanja pokazuju da se zabavnim naučnim eksperimentima zapravo može potaknuti znatiželja djeteta za otkrivanjem svijeta kroz prizmu inženjerstva, može ih motivirati za nastavak učenja, a iz tog procesa dobiju saznanje da je rad naučnika i inženjera ustvari kreativan proces – onaj koji duboko pogađa svijet u kojem živimo.

Važan kontekst za rano poticanje učenja uključuje:

Svakodnevno okruženje poput razgovora s roditeljima ili istraživanje prirodnog svijeta
Posebno osmišljeno područje za učenje, primjerice posjeti muzejima ili naučnim centrima i domovima tehnike
Formalne i neformalne institucije za učenje

Kroz ova će iskustva djeca razviti vještine povezane uz nauku te će htjeti istraživati i razvijati svoje naučne koncepte. Nova istraživanja pokazuju da će ovakvi ishodi učenja imati dugoročne posljedice na djecu u školi i mogu oblikovati njihov afinitet prema različitim naučnim područjima i njihovoj primjeni u svakodnevnom životu.